نتائج البحث: 6236
|
ترتيب الآية | رقم السورة | رقم الآية | الاية |
932 | 6 | 143 | ثمانية أزواج من الضأن اثنين ومن المعز اثنين قل آلذكرين حرم أم الأنثيين أما اشتملت عليه أرحام الأنثيين نبئوني بعلم إن كنتم صادقين |
| | | Osam parova: od ovaca dvoje i od koza dvoje. Reci: "Da li je dva mužjaka zabranio ili dvije ženke, ili ono šta sadrže utrobe dviju ženki? Obavijestite me znanjem, ako istinu govorite." |
|
933 | 6 | 144 | ومن الإبل اثنين ومن البقر اثنين قل آلذكرين حرم أم الأنثيين أما اشتملت عليه أرحام الأنثيين أم كنتم شهداء إذ وصاكم الله بهذا فمن أظلم ممن افترى على الله كذبا ليضل الناس بغير علم إن الله لا يهدي القوم الظالمين |
| | | I od deve dvoje i od goveda dvoje. Reci: "Da li je dva mužjaka zabranio ili dvije ženke ili šta sadrže utrobe dviju ženki, ili ste bili svjedoci kad vam je Allah ovo zapovjedio?" Pa ko je nepravedniji od onog ko izmišlja protiv Allaha laž, da bi zavodio ljude bez znanja? Uistinu! Allah ne upućuje narod zalima. |
|
934 | 6 | 145 | قل لا أجد في ما أوحي إلي محرما على طاعم يطعمه إلا أن يكون ميتة أو دما مسفوحا أو لحم خنزير فإنه رجس أو فسقا أهل لغير الله به فمن اضطر غير باغ ولا عاد فإن ربك غفور رحيم |
| | | Reci: "Ne nalazim (ništa) u onom šta mi se objavljuje zabranjenim za onog koji to jede, izuzev što je lešina, ili krv prolivena ili meso svinje - pa uistinu to je pogan - ili ono nad čim je griješno zazvano drugo ime, a ne Allahovo. Pa ko bude natjeran, bez želje i bez prekoračenja, pa uistinu, Gospodar tvoj je Oprosnik, Milosrdni. |
|
935 | 6 | 146 | وعلى الذين هادوا حرمنا كل ذي ظفر ومن البقر والغنم حرمنا عليهم شحومهما إلا ما حملت ظهورهما أو الحوايا أو ما اختلط بعظم ذلك جزيناهم ببغيهم وإنا لصادقون |
| | | A onima koji su jevreji, zabranili smo svaku s papkom (nerazdvojenim), a od goveda i brava zabranili smo im sala njihova, izuzev šta nose leđa njihova ili crijeva, ili šta je pomješano sa kosti. To smo ih platili zbog bunta njihovog, a uistinu, Mi Istinu govorimo. |
|
936 | 6 | 147 | فإن كذبوك فقل ربكم ذو رحمة واسعة ولا يرد بأسه عن القوم المجرمين |
| | | Pa ako te poreknu, tad reci: "Gospodar vaš je Vlasnik milosti sveobuhvatne"; i neće se povući sila Njegova sa naroda prijestupnika. |
|
937 | 6 | 148 | سيقول الذين أشركوا لو شاء الله ما أشركنا ولا آباؤنا ولا حرمنا من شيء كذلك كذب الذين من قبلهم حتى ذاقوا بأسنا قل هل عندكم من علم فتخرجوه لنا إن تتبعون إلا الظن وإن أنتم إلا تخرصون |
| | | Reći će oni koji pridružuju: "Da je htio Allah ne bismo pridruživali, a ni očevi naši, i ne bismo zabranili ništa." Isto tako su poricali oni prije njih, dok nisu iskusili silu Našu. Reci: "Ima li kod vas imalo znanja pa da nam ga iznesete? Slijedite samo pretpostavku, i vi samo lažete." |
|
938 | 6 | 149 | قل فلله الحجة البالغة فلو شاء لهداكم أجمعين |
| | | Reci: "Pa Allahov argument je konačan. Ta da je htio, sigurno bi vas sve uputio." |
|
939 | 6 | 150 | قل هلم شهداءكم الذين يشهدون أن الله حرم هذا فإن شهدوا فلا تشهد معهم ولا تتبع أهواء الذين كذبوا بآياتنا والذين لا يؤمنون بالآخرة وهم بربهم يعدلون |
| | | Reci: "Dovedite svjedoke vaše koji svjedoče da je Allah ovo zabranio." Pa ako posvjedoče, tad ne svjedoči s njima; i ne slijedi strasti onih koji poriču ajete Naše i onih koji ne vjeruju u Ahiret - a oni Gospodaru svom izjednačuju (rivale). |
|
940 | 6 | 151 | قل تعالوا أتل ما حرم ربكم عليكم ألا تشركوا به شيئا وبالوالدين إحسانا ولا تقتلوا أولادكم من إملاق نحن نرزقكم وإياهم ولا تقربوا الفواحش ما ظهر منها وما بطن ولا تقتلوا النفس التي حرم الله إلا بالحق ذلكم وصاكم به لعلكم تعقلون |
| | | Reci: "Dođite, proučiću ono šta vam je zabranio Gospodar vaš: da ne pridružujete Njemu ništa; roditeljima dobročinstvo, i da ne ubijate djecu vašu zbog siromaštva - Mi opskrbljujemo vas i njih - i ne približujte se razvratnostima, onom šta je vanjština njihova i šta je unutrašnjost, i ne ubijte dušu koju je zabranio Allah, izuzev radi pravde. To vam zapovjeda da biste vi razumjeli; |
|
941 | 6 | 152 | ولا تقربوا مال اليتيم إلا بالتي هي أحسن حتى يبلغ أشده وأوفوا الكيل والميزان بالقسط لا نكلف نفسا إلا وسعها وإذا قلتم فاعدلوا ولو كان ذا قربى وبعهد الله أوفوا ذلكم وصاكم به لعلكم تذكرون |
| | | I ne približujte se imetku siročeta, izuzev onako kako je najbolje, dok ne dosegne zrelost svoju; i ispunjavajte mjeru i vagu pravedno. Ne opterećujemo dušu, osim mogućnošću njenom. A kad govorite, onda pravedno, makar bio rođak; i obavezu Allahu ispunjavajte. To vam zapovijeda da biste se vi poučili"; |
|